RECENZIJE

 

Ratovi zvijezda: Uspon Skywalkera

Star Wars je prema mnogim filmskim kritičarima jedan od najveći, ako ne i najveći, filmski fenomen u povijesti filmske industrije. Ova filmska priča, koja je započela je prije više od četrdeset godina, stvorena od ideje Georgea Lucasa, sada je došla do svojega kraja. Ratovi zvijezda nisu mrtvi, ali je priča koja je započela davne 1977. godine, sada došla svome završetku. Film je režirao J. J. Abrams, scenarij napisao J. J. Abrams i Chris Terrio. Žanr filma je akcija, avantura, fantastika.

Radnja ovog filma nastavlja se na događaje iz prethodnog filma Posljednji Jedi, u kojem se ostatci Otpora ponovo sukobljavaju s Prvim redom, suočavaju se s prošlošću i međusobnim sukobima. Stari sukob između Jedija i Sitha ovdje doseže svoj vrhunac. "A long time ago, in a galaxy far, far away ... " riječi su s kojima je započinjao svaki film iz serijala Ratovi zvijezda, a tim istim riječima započeo je i film o kojem pišem ovu recenziju. Uspon Skywalkera nije samo kraj jednog serijala, već je i kraj jednog razdoblja u povijesti filma. Filmske tehnike koje su Ratovi zvijezda ostvarili u serijalu danas se uvelike koriste u filmskoj industriji. Filmski efekti u Usponu Skywalkera odlično su realizirani i zadovoljavaju visoke standarde, pokazuju kreativnost scenografije i kostimografije. Glazba Johna Williamsa, čovjeka koji iza Walta Disneyja ima najviše individualnih nominacija za Oscara u povijesti filma, u ovom je filmu ponudila nekoliko izvanrednih glazbenih ostvarenja. Režija je, od svih tehničkih elemenata, možda najmanje uvjerljiv element filma, ali možemo ipak zaključiti da je redatelj Abrams napravio jedan vrlo kvalitetan posao. Likovi su u cijelom serijalu Ratova zvijezda bili jedna od najjačih karika pa je tako bilo i u ovom filmu. Serijal prati generacije obitelji Skywalker, koja je prema starim legendama predodređena da izbalansira Silu. U početku serijala fokus je bio na usponu i padu Anakina Skywalkera, koji je bio glavni negativac (Darth Vader). Završna trilogija bila je fokusirana na Rey, koja nije direktno bila Skywalker, ali je bila učenica Lukea i Leije, dok je Kylo Ren, čiji smo put pratili kroz tri filma, bio posljednji preživjeli potomak obitelji Skywalker. Rey je u završnoj trilogiji predstavljena kao prva žena u serijalu, koja je igrom slučaja postala dio velike igre koja odlučuje o sudbini svemira. Luke je bio najsuperiorniji od njih troje, dok je Rey negdje u rangu s Anakinom. Rey je počela od nule i kroz tri filma je naučila sve ono što je bitno za postati Jedijem: učila je iz knjiga, učila je od Lukea, učila je od Leije, ali možda najvažnije, učila je od same sebe. Njezina priča je lijepo ispričana i kroz nju je zaokružen i ovaj serijal. Što se tiče glavnog negativca Kyla Rena, njegov put od zlikovca pa do kratkotrajnog junaka, prikazan je dobro i dramski elementi njegove priče su uvjerljivi. Mislim da je Kylo Ren lik koji se dobro uklopio u viziju serijala. Radnja ovoga filma pati od istog problema kao i radnja filma Sila se budi, a to ja da nam je previše poznata. Ipak, kroz film ima nekoliko trenutaka koji će nas doista dirnuti.

Meni je Sila se budi bila super, Posljednji Jedi mi je bio genijalan, a Uspon Skywalkera će od mene dobiti visoku ocjenu, unatoč određenim nedostacima. Moram priznati da sam imao prilično visoka očekivanja za ovaj film. Na kraju nisam ostao razočaran, ali nisam ostao niti oduševljen. Unatoč tomu, s velikim emocijama pišem ovu recenziju jer su Ratovi zvijezda obilježili moje odrastanje i svjestan sam činjenice kako je tome došao kraj. Serijal o Skywalkerima sada je gotov. Borba Otpora protiv Prvog i Posljednjeg reda najbolji je trenutak ovoga filma i pokazuje svu ljepotu Ratova zvijezda te nam govori da se tiraniji uvijek i svugdje treba suprotstavljati. Zbog toga volim i volimo Ratove zvijezda. Zbog toga su divni i imaju jednu snažnu poruku. Zbog toga volim i ovaj film. Neka Sila bude s vama.

 

Petar Puškar 7.e

Read more »

Moja najdraža knjiga

             Veliki sam obožavatelj knjiga te sam ih upravo iz toga razloga puno pročitala. Nekima je čitanje “tlaka”, napor ili čak dosada, ali meni je to ulazna karta za sasvim novi, još neistraženi svijet. Svijet u kojemu se krije znanje koje je preda mnom i žarko čeka da ga usvojim.

Moja najdraža knjiga je Five feet apart. Ona govori o važnosti ljudskoga zdravlja, istinske ljubavi te važnosti dodira. U knjizi se govori o bolesti koja se zove cistična fibroza. Osobe koje od nje pate imaju jako otežan život te svaki rođendan slave na najbolji mogući način budući da postoji mogućnost da im je upravo ta proslava ujedno i zadnja…

             Oboljele osobe cijene svaki udah i izdah te pronalaze utjehu u raznim stvarima kako ne bi mislile o činjenici da će ih smrt zateći u mladoj dobi. Nažalost, ti mladi ljudi zbog svoje nesretne sudbine imaju dva mjesta čestog boravka: svoj dom i svoj drugi dom - bolnicu. Kako su u bolnici već od mlade dobi, stječu prijatelje od kojih se neki bore protiv istog neprijatelja. Možete se zapitati kakve to veze ima. Nažalost, oboljele osobe moraju ostati 180 cm udaljeni jedni od drugih kako ne bi međusobno prenijeli “svoje” bakterije na druge oboljele osobe oslabljenog imuniteta. Možete zamisliti kako je grozno kada vam je srce slomljeno, a vaš prijatelj vam ne može biti rame za plakanje te vas ne može utješiti zagrljajem. Iz dana u dan ljudi vas podsjećaju da ste jaki i da vi možete izdržati svaku patnju kroz koju prolazite, nagon za preživljavanje vas tjera da ispunite očekivanja, a kasnije vas peče savjest ako se netko zabrine za vašu zdravstvenu situaciju. Ljudi vas bodre da razmišljate pozitivno . Umjesto pitanja „Što ako ovo ne uspije?“, nameće se pitanje „Što ako ovo uspije?“. Svaka dnevna doza lijekova vas tjera da razmišljate negativno, npr. „Toliko je toga uloženo za moj opstanak. Što ako ne uspijem?“ te vam se srce slama na svaku pomisao o stvarima koje možda nećete vidjeti, proživjeti i doživjeti. S ovakvim oblikom bolesti zasigurno se najteže nose djeca. Dok se druga, zdrava djeca igraju, oboljela dječica ih gledaju iz bolničke sobe kroz prozor kao ptice u kavezu te maštaju kako bi bilo lijepo igrati lovice ili skrivača bez da trebaju stati svake minute kako bi iskašljali cijela svoja pluća. Sama pomisao da postoji mogućnost da dobijem tu bolest izaziva veliku količinu straha u meni i budi veliku želju da pomognem oboljelima. Kako im bolje pomoći nego darovati svoj život onima koji ga jedva imaju brinući se za njih i bdijući nad njima cijelo vrijeme njihove borbe?

            Ova knjiga mi je otvorila oči da bolje vidim svijet oko sebe te da spoznam istinu o pravim borcima. Borcima koji ne žele iznevjeriti svoje obitelji, a najmanje sami sebe. Ona me također naučila poštovanju prema svojem zdravlju i svakom pojedinom dodiru, nevažno je li on zagrljaj ili udarac. Ova knjiga zrači zanimljivim mislima o kojima bi se moglo misliti do najkasnijih sati u noći. Preporučam ovu knjigu svima koji žele pogledati dublje u istinu tuđih života i postati zahvalniji na svemu što posjeduju.

 

Gabriela Golub, 7.e

Read more »