U dubokom snu rijeka nade miluje sumrak
i traži mirniji kutak.
Gdje moći će u miru žuboriti
i neće se umoriti
jer naći će ljubavi tračak
i sunca zračak.
I našla je tako Petrinjčicu, rijeku milu
i sad se spaja njenom slomljenom krilu.
A Petrinjčica, rječica mila,
bez obzira što slomljena je krila,
ostala je tamo
i ne ide nikamo.
Ranjenoj Petrinji pruža nade sjaj
i prima je u svoj zagrljaj.
A čvrsto za ruku drži i Petrinjce svoje
jer to je ono što sada njima potrebno je -
da im da nadu u bolje sutra
i vedrija nadolazeća jutra.
PAVLA MASLAĆ, 6.c
Add comment
Comments