More
More u kojem bi svaki čovjek želio plivati, najljepše Jadransko more. Krasi obalu naše domovine. Poziva te da dođeš u Hrvatsku i zabaviš se kao nigdje drugdje.
Veće je od cijelog svemira i prepuno života. Prozirno je poput zraka, kad ga vidiš ne možeš prestati gledati. Nevidljiva sol mu daje slanoću kakvu nijedno drugo more nema. Usne me već počnu peći koliko dugo sam u vodi, ali još ne želim van. Vjetar stvara male valove koji zapljuskuju divnu pješčanu plažu. Svaki val daje još jednu školjku. Kada sunce zalazi more se osipa s tisuću boja. Male ribice brzo plivaju u plićaku. Rakovi mali poput mrava nalaze skrovište u školjkama. Kada uzmemo školjku i prislonimo ju uz uho čujemo bujan morski život. Morska trava leluja kao kad vjetar zanjiše borove iglice na pučini. Brodovi privezani u luci samo čekaju da vide sav morski život iz dana u dan. Jadransko more dom je najfinijoj ribi svijeta koju ribari love za restorane diljem Hrvatske i okolne zemlje. Daje nam mir kakav možeš osjetiti samo kada dotakneš toplu vodu. Sol dobro liječi rane.
Jako mi je žao što na beskrajno plavo more idem samo ljeti. More je mjesto koje me smiruje. Volim ga kao svoga najboljeg prijatelja. Plivam kao riba, ronim kao ronilac i ne bih mijenjala ljetovanje na Jadranu ni za što na svijetu.
Andrea Tufegdžić, 4.c
More
Predivni Jadran. Tiho šušti pod nogama naše domovine. Svaki čovjek u Hrvatskoj zna za njega. Veliko je kao srce dobrog dječaka. Negdje gusto kao da su ga slikari bojili temperama, a negdje kao da mu je otac staklar. U plićaku rakovi piju kavu, dok se u dubini ribe igraju lovice. Šarani se stide pa se drže rijeka i potoka dok se srdele veselo love i skrivaju. Voli se poigravati s ljudima pa se prelijevati po njihovim ručnicima. Drugdje se voli udružiti s vjetrom pa raditi pjenu i balone. Ispod pjene morska trava i druge biljke plešu kao da su na koncertu. Čovjeku je more kao i san, ne može bez njega. Ono ga hrani i upotpunjuje.
More mi je najdraže mjesto na svijetu. Tamo sam kada sunce najviše sjaji. Na moru plivam kao riba i skačem kao zec.
Vito Puch, 4.c
Add comment
Comments