Nastava u kući, eh, oh, ta nastava u kući! Sve je krenulo jednog olujnog dana… ne, ne, ne samo sam se šalila… sve je krenulo jednog običnog dana kada je nastava prekinuta radi sprječavanja širenja korona virusa. Bilo je to 16. ožujka. Sve su škole u Hrvatskoj odjednom bile zatvorene.
Tableti, virtualna nastava, virtualne učionice i Teams postali su naša svakodnevica, a da do tada nismo mogli ni zamisliti kako će sve to funkcionirati. Naša očekivanja su bila: buđenje u 10-11 sati, nastava maksimalno jedan do dva sata na dan i konstantno druženje s prijateljima. Nakon dva dana praćenja nastave preko Sportske televizije, krenuo je Teams – aplikacija preko koje je organizirana virtualna nastava. Uh, razočaranje u nekim stvarima: buđenje u osam ujutro, prepisivanje i pisanje zadaće po pet do šest sati i bez druženja s prijateljima zbog zabrane okupljanja. Moram priznati da su ti početni dani bili jako naporni: aplikacija je štekala, roditelji su nam morali pomagati oko preuzimanja dokumenata, slanja zadataka i funkcioniranja cijele te aplikacije. Tablet je zvrndao po cijele dane, u wordu sam tipkala s jednom rukom i sve je to znalo potrajati do dugo u noć. Boljele su me i ruke i glava i leđa i oči! Srećom, to nije dugo trajalo! Ubrzo smo se uhodali i sve je krenulo svojim tokom. Sada se zna kada je nastava ujutro, a kada popodne, počelo je ocjenjivanje, imamo video sastanke (satove), a mi smo se skroz naviknuli na drugačiju nastavu.
Na kraju, moram priznati da ova nastava, kao i sve drugo, ima svoje prednosti i nedostatke. Najveća prednost je što nema stresa od ispitivanja (još!), a najveća mana je što ne vidimo svoje prijatelje i profesore uživo.
Iskreno se nadam da će prava nastava uskoro početi jer mi je puno draža od ove virtualne, a i fale mi prijatelji i naši školski odmori. Nadam se da ćemo ova znanja iz virtualnog svijeta koristiti i u budućnosti u pravoj nastavi!
Autorica: Pavla Maslać, 5. c
Add comment
Comments