
Te tihe noći tisuće zvijezda
nježno su se spustile na tlo,
obojale cestu bojama hrabrosti:
crvenom – bojom lavljeg srca,
bijelom – bojom čiste duše
i plavom – bojom snažne vode
koja istjecaše iz žrtve borbe.
I dok gledam u čiste duše,
Kao da me nešto u srcu vuče,
Kao da se nalazim u borbi
I bježim od crnih bombi;
I od zla,
I mržnje
I svega što grmi.
Dok štitim svoje nesretne druge,
U vječnom ciklusu nemile tuge.
I ostavlja to trag u meni
I titra kao plamen.
Dok boje moga zavičaja
Polako prelaze u plavo
I zvijezde zvijezdama
Vraćaju na nebo.
Zahvalom ih srce prati:
„Hvala Velikome Gradu“!
Dan Križaj, 8. d
Add comment
Comments