Dobra sam u pisanju pjesama. Kada ih pišem, osjećam se sretno i opušeno. Nitko ti ne može reći da je tvoje mišljenje krivo, sasvim si slobodan.

    More u kojem bi svaki čovjek želio plivati, najljepše Jadransko more. Krasi obalu naše domovine. Poziva te da dođeš u Hrvatsku i zabaviš se kao nigdje drugdje.

Moja mama je vila, tata patuljak, brat i ja plišani medvjedići, Mi smo mala sretna obitelj. Živimo ispod duge.

Pogledajte kako su učenici kroz literarni izričaj prikazali Tadijanovićevu pjesmu "Dugo u noć, u zimsku bijelu noć".

Bilo je kasno navečer. Ušao sam u svoju sobu, popeo sam se na krevet i udobno se smjestio. Tada je započela moja avantura. Dan je bio prekrasan. Uzeo sam sladoled i otišao u dvorište. Odjednom osjetim da moje noge više ne dodiruju tlo. Sa sladoledom u ruci počnem letjeti. Hrvatska je postajala sve manja, a mogao sam vidjeti i susjedne države. Tu su ispod mene Italija i Bosna i Hercegovina. Sada već vidim i Njemačku, Francusku, pa čak i Švicarsku! Sve mi je na dlanu. Hura, moji se snovi

Draga bako i dragi djede,

Božić je vrijeme spokoja i veselja, darivanja i opraštanja. Božić je vrijeme kada su svi ljudi puni dobrote i ljubavi. To je vrijeme kada zađemo duboko u srce svakog čovjeka kako bismo pronašli dobrotu koju svatko krije u sebi. Svi zaboravljamo na loša djela koja smo učinili u godini koja je iza nas i jedni drugima pružamo drugu šansu. Svi smo mi samo ljudi koji činimo razne pogreške, ali u ovo doba godine možemo pokazati da smo duboko u srcu dobre osobe. 

Opisat ću svoju majku zato što je najbolja mama i zato što to ona zaslužuje.

Vukovare, grade mili, 

Kad je vrijeme crnog straha, 

Te tihe noći tisuće zvijezda 

            Jutro je. Tako je rano da Sunce tek sad izlazi da nam se pokaže. Šteta što ga svi ne mogu vidjeti. Na dlanu im je svjetlost, a oni ju ne vide. Pretvaraju se da je nema. A, evo, ja sam na prozoru. Šćućurila sam se i razmišljam o ovome što vidim. Srna je vani, podignula je glavu i promatra  me. Gleda me. Osjećam da opet tonem u san, ovako sklupčana na prozorskoj klupici. Znam da me srna gleda, da me čuva…

Svjetlucajuća svjetlost zvijezda, zgrade sa treperećim svjetlima. Sjajimo u svakoj sobi, svakoj zvijezdi. Neka svjetla su usmjerena, neka lutaju. Svačije svjetlo je posebno. U tamnoj noći (nemoj se osjećati samo), Kao sve zvijezde (sijamo). Nemoj nestati. Naše postojanje je veliko. Sjajimo. Kako ova noć može izgledati tako prekrasno?! Ne zbog ovih zvijezda ili svjetla. Zbog nas. Imaš me; pogledam u tebe i sanjam. Imam te u noćima koje su kao mrkla tama. Mi vidimo svjetlo drugih. Govorimo iste stvari. Svjetlost zvijezda sjaji jače u tamnoj noći. Što je noć mračnija, to je svjetlo jače. Povijest jedne osobe. Zvijezda jedne osobe. Sjaji 7 bilijuna svjetala. 7 bilijuna svjetova. Noć nad gradom od 7 bilijuna života. Možda još jedna noć nad gradom. Jedinstveni san svakoga od nas. Neka sjajimo! Sjajiš jasnije nego netko drugi. Kako ova noć može izgledati tako prekrasno! Ne zbog mjesečine, nego zbog nas. Imaš mene, pogledam te i sanjam. Imam te u noćima koje su kao mrkla tama. Vidimo naša svjetla. Govorimo iste stvari. Svjetlost zvijezda koja sija jače u tamnoj noći. Svjetlost zvijezda koja sija jače u tamnoj noći. Što je tamnija noć, jače sjaji. Svjetlo grada, svjetlo zvijezda. Prisjećam se noćnog neba koje sam gledao dok sam bio dijete. Ovdje na mjestu punom ljudi, punom ljudskih svjetala. Svjetlost ljudi je svjetlost zvijezda. Mi svijetlimo. Imaš mene, pogledam te i udahnem, imam tebe. Sjajimo, sanjajmo, smijmo se, osvijetlimo noć! Sjajit ćemo onakvi kakvi jesmo. Sjajimo, sanjajmo, smijmo se, osvijetlimo noć. Sjajimo na vlastiti način večeras.   

Otvaram svoje oči u mraku Onda kada moji otkucaji srca zvuče meni nepoznato Pogledam se u ogledalu: Oči pune straha traže odgovor. Voljeti sebe može biti teško, Nego voljeti nekog drugog. Priznajmo si: Standardi koje sam samom sebi zadao, Prestrogi su. Krivulje tvojega života Dio su tebe, dio su tebe. Sada, oprostimo samima sebi. Naši životi su dugi, Vjeruj samom sebi kada si u labirintu. Nakon zime, dolazi proljeće. Od hladnih očiju noći, Pokušao sam sakriti se. Dok sam se okretao po krevetu, Shvatio sam da želim zauzeti mjesto tisuću zvijezda, Daj sam njihov sjaj Ja sam. Pokazano mi je da imam smisao. Trebao bih zavoljeti se. Odgovorit ću svojim dahom, svojom stazom. Ja od jučer, ja od danas, ja od sutra, Sve sam to ja. (Pokušavam zavoljeti se) Bez očekivanja, to sve sam ja. Možda ne postoji odgovor. Možda ovo niti nije odgovor. Jednostavno, za voljeti samog sebe Nije potrebno dopuštenje. Tražim se ponovno, Ali više ne želim umrijeti. Ja, koji sam prije bio tužan, Ja koji sam prije bio povrijeđen. To će me učiniti ljepšim. Da, imam tu ljepotu. Znajući da sam na putu Da zavolim samog sebe. To je ono što najviše trebam. Hodam za samoga sebe. To je korak koji je potreban za mene. Pokazat ću vam što imam. Ne bojim se, Jer sam to ja. Volim se. Od samoga početka, Do samoga kraja Samo je jedan odgovor. Pokazano mi je da imam smisao. Trebao bih zavoljeti se. Odgovorit ću svojim dahom, svojom stazom. U meni je, još uvijek, neki mučni dio. Pokazano mi je da imam smisao. Trebao bih zavoljeti se. Odgovorit ću svojim dahom, svojom stazom. Ja od jučer, ja od danas, ja od sutra, Sve sam to ja. (Pokušavam zavoljeti se) Bez očekivanja, to sve sam ja.